Hercegovanje

Hercegovinu, tačnije Vitinu kraj Ljubuškog , doživljvala sam kao mjesto u kom nakon Sarajeva odmaramo par dana do polaska u Dubrovnik.
Nisam znala da mi je porijeklo vezano za jedno od najljepših mjesta na svijetu, vodopade Kravice.
Nisam znala da bujna vegetacija nema nigdje na svijetu miris kao u Vitini.
Nisam znala da su važni i svi drugi svjetovi, van moje linije, Sarajevo- Stradun.

slapovi-kravice.jpg

U bajeru sam u vrijeme nepodnošljivih ljetnih vrućina kvasila noge a na tu potpuno zaboravlejnu riječ podsjetila me je Kamara.
Nikada nisam ni slutila da će prabaka Ilijana biti jedna od centralnih ličnosti mojih nikad napisanih romana.
Ljutila bi se kad bi joj se obraćali sa Ilka, ispravljala je ljude govoreći da je Ilijana. Preko njenih prstiju prešle su tone svežnjeva listova duhana i sve muke udovice sa mnooogoo, mnogo djece.
Unučića i praunučića imala je taman toliko da je mogla organizovati i fudbalerski i košrkaški i rukometni klub, mada nas je sve, Hercegovačka genetika, više opredijelila za košarku.
”Ovo dite je gladno”, govorila je Ilijana za mene, koja sam prije mnogo godina nalikovala djetetu iz Bijafre.
Dite nikada nije bilo gladno a najviše ga je ljutilo što ga baba zove dite kad je ono lijepo dijete.
Bila je to jedina kuća mog djetinstva u koju je dolazio sveštenik a od kog sam jednako bježala kao i od mamine prijateljice crnkinje koja je iz Afrike došla studirati medicinu u Sarajevo.
Vitina mi nikada ništa nije značila, ili su to bile one godine kada mi je malo šta značilo osim mog carstva slikovnica u urbanom dijelu glavnog grada.
duhan.jpg

I onda je došao rat.
Moja najbliža rodbina u Hercegovini, ratnoj Hercegbosni i ja, u Republici Srpskoj, bili smo u dvije, ratom zavađene države.
Dok sam se pitala jesu li svi dobro i zdravo kroz mutna sjećanja provirivale su slike odlazaka na porodično groblje u Vitini, a zbog čega smo, tom prilikom, ručno izrađivali ikebane koje ćemo položiti na grob pokojnika.
Sjećala sam se i uje Ferde koji me je zvao pule, a to je , za neupućene , mladunče magarca 😛
I nostalgično se sjećala njegovih dolazaka u Sarajevo, odlazaka na pijacu, kupovinu lubenice koju me je kasnije tjerao da je sama nasim do stana 
Nasilje nad djecom, neee, već ogromna ljubav koju nije znao drugačije izraziti, a koje se i danas s velikom radošću sjećam.

Nikada me nisu vodili u Međugorje, ipak sam ja dijete iz mješovitog braka a nešto tako ipak ne bi bilo politički korektno.
Međugorje i zapadnu Hercegovinu iz koje vodi moje porijeklo i koje me je po svemu odredilo, na pravi način upoznala sam tek mnogo godina kasnije kada sam kao reporter revijalnog magazina obišla cijelu Bosnu i Hercegovinu.
Prvi odlazak u Vitinu nakon 20 godina probudio je sve mirise mog odrastanja i žaljenje što u svemu tome nisam znala uživati na vrijeme. Odlazak u Međugrje, Gospa i slaganje kockica iz mozaika mog djetinstva. Ukazala se taman onda kada sam i ja odrastala 😛
Gledajući vinograde, razmišljajući o specifičnoj filozofiji tog podneblja koja je sa svoje Istočne i Zapadne strane iznjedrila i Karla Maldena i Dušana Vukotića i Tanoviće čiji je sljedbenik Danis oskarovac kao i dvojica prethodno pomenutih i Kusturice i Šantića i Dučića i da ne nabrajam dalje, gledajući vinograde shvatila sam zbog čega želim da moj kraj bude u Hercegovini, uz vino, sir iz mijeha, duhan i prekrasnu lakoću življenja u tom kamenitom kršu gdje je ljudskost češća vrlina već u pitomim ravnicama.

festival.jpg

Da Hercegovini pripadam potpuno potvrdio mi je i nedavno održan prvi filmski festival, odnosno revija filma u Mostaru.
Iza mene je bio izuzetno težak period, trebalo je pod stare dane završiti fakultet i uspjelo je , ali je ostao neki teret ili samo želja za ventilom.

hercegovka-u-hercegovini.jpg

mi-u-medjugorju.jpg

slaven-i-ja-u-magli.jpg
I desilo se, poziv dragih ljudi i odlazak u Mostar.
I onda dolazak dragih ljudi iz Srbije i Hrvatske.
Na prvi festival u Mostaru.
Gradu koji u 21. vijeku nema kino dvoranu.
Porušilo je , a nije je izgradilo.
Četiri dana zaborava, potpune diskonekcije sa stvarnošću.
Miro, Slaven , Velibor i odlična organizacija festivala.
Dragan, Vlada, Jelena i Sandra, moji dragi prijatelji iz Beograda.
Domagoj, producent filma ”Živi i mrtvi ” koji mi kaže :”Dugo se znamo, a još se nismo pozvađali. Znači, mnogo smo dobri.”
Da , jesmo, i bićemo to zauvijek, dok je god dobre Hercegovine i dobrih ljudi koju ona okuplja.

Objavio

Kristina

Vez i pletenje! Širok asortiman robe i usluga :)

8 misli o “Hercegovanje”

  1. Jebi ga i mene sentimentalnu…
    Sutra ću to bistrijeg pogleda još…

    Sviđa mi se babino ime!
    Ilijana. Divno. Što bi rekla moja T. puna usta dok ga izgovaraš. Nako napraviš lepo usta dok ga zboriš.

    I šta ti fali s tim lubenicama? 🙂
    Kante vode mila moja, pa ponesi kravama kod babe da piju. Svaka po deset litara. I onda ona veli: POLETI JELICE BRŽE, ŽEDNE SU!
    Poleti a? 🙂

    Nema ništa bolje od dobrog temelja.
    I mirisnog sećanja.
    Znam o čem pričaš. I drago mi zbog tebe.

    Al ja bi tako svima usadila u detinjstvu.

  2. Doduše, ne baš da nosaju lubenice…al ajd. Baš sam preksinoć s prijateljicom pričala o tome, nasilje nad decom i slično. Počeli nešto od teških tema, pa došli do toga šta smo mi ko deca radili…(o bože, zvučim ko babetina najgora, al tako je). Nosali. Spremali. Dolazili sami iz škole. Išli sami u školu. Nosali ključeve oko vrata. I iste gubili. Čekali mame i tate s posla. Satima. U međuvremenu znali sami ložiti vatre. Paliti peći…šta ko ima. Čisti sneg oko kuće. Unosi drva. Peri tepihe. Nosaj kante…to rekoh. Nosaj ovo, nosaj ono.
    Al čast mi bila nekako 🙂

    Da ti povere tako neke veeeeeeeeeeeelike zadatke.

  3. Nesto mi skajp zaribao, kao i cijeli računar pa ti ne mogoh odgovoriti odmah. A jako si me obradovala 🙂
    I sve zavisi iz kog ugla se gleda. Mogli bismo svoje djetinstvo proglasiti surovim, a na osnovu ovoga u šta smo izrasli znamo da to nije istina 😛
    Ja sam u ratu ”kupila” sijeno da bih naveče, mogla na žurku 😉 Ko je nekada ”kupio” sijeno zna šta ta muka, ali stvarno muka, podrazumijeva.
    Mislim da sam sa sunčanicom otišla na žurku, ali koga briga.
    I danima sam htjela napisati post o festivalu u Mostaru ali sam se plašila da će ljudima biti muka od viška festivala na mom blogu. I onda sam kod Kamare vidjela bajer i riječi su same krenule 😛
    Kad budem pisala o prababi Mileni, e to će biti priča 😉
    Paloma maramice sponzor 😀
    Imala 27 k’o ja danas kad je ostala udovica u Drugom svjetskom ratu.
    Nikada se nije udala nakon toga…
    To je priča i to je žena, kao i tvoja baka Boja 😉

  4. Jel Paloma maramice s mentolom ili bez. Gledaj da budu ove bez :))

    O kupljenu sijena, mogla bih do prekosutra. Tu sam i zabušavanje dovela do majstorstva. A čak vozanje na istom kad se krene kući.
    Pa booooooooode!!!!
    A ti go i bos!
    I izgoreo, naravno!
    Ali samo onoliko koliko ti šorts dozvoljava.
    I nako šarene noge pocrnele od papuča…

    Seljački al dobro je :))

  5. Ovo je stvarno potvrda da za svaku umjetnost treba barem jedan seljački opanak 😀
    Kako je kod nas uvjek važniji onaj koji je sa Saletom Đorđevićem igrao basket u kraju, tako ću i ja , kad bude tvoja izložba u Parizu ( a za nas seljake Pariz je i dalje centar slikarskog svijeta)reći : To je Etotako, kupila je sijeno kad je bila mala, sad se kao nešto proslavila. A znammm jeee 😛 ”
    A za tebe, bez mentola, obecavam 😉

  6. meni moj deda kaže – rodi se puletom, krepa magaretom 🙂
    prvi sneg sam videla sa 6 godina i nisam znala šta je 🙂 imala sam čak i skije (ne znam zašto), koje su ostale dole kad smo mi prešli u srbiju, gde su me vaspitavali da od hercegovaca nema boljih ljudi, i da na poreklo moram da se ponosim…
    🙂

  7. Baba Ilijana, predobro zvuči baš što kaže et. puna usta.
    Milo mi što te podsjetio bajer ja sam našeg jako volila iako je bio puuuno mutniji od ovoga sa slike.
    Bravo za fukalitet!!! ups fakultet 😉

    Imam jednog frenda hercegovca koji je curama uletavo sa pitanjem “mala jelmoš ti 3 metra drva iscijepat u šusu”
    Rijetke su odgovorile potvrdno, kad koja i je rascijepila mu srce. 🙂

    Sa sunčanicom na žurku! E to je prava hercegovka!!!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

*