Jesen stiže, diplomi se nadam 2

Hvala svima koji su tokom ispitne golgote pomislili barem jednom na mene, time su dokazali da snaga moje volje potpomognuta pozitivnim mislima dobrih ljudi, nema granica.
Bilo je I nadrealnih scena poput one koja podrazumijeva odlazak na put najstrožijeg profesora koji predaje najteži predmet. Organizacija mirnog protesta rezultirala je tim da me ispita njegov kolega koji predaje isti predmet na drugom odsijeku, da mi, bože moje, ne propada rok, u cvijetu mladosti.
Kolega je bio izuzetno blagonaklon , a isto se ne bi moglo reći za mog profesora, I ja sam položila najstrašniji ispit.
Elem, ostala su još dva komada.
Zato vas molim da zauzmete položaj lotosovog cvijeta, izdahnete nemir, udahnete ljubav I pomislite na mene  😛

Nego, hoću nešto drugo da vam kažem.
Svako ima svoju tehniku učenja.
Ima I škola za brzo čitanje.
Ja, hvala bogu I brzo čitam I brzo pamtim, ali imam jedan sumanuti način učenja.
Dobar dio djetinstva I rane mladosti provela sam živeći u uslovima nedostojnim čovjeka.
Izbjeglištvo I izbkeglički centri.
Egzodus I kolektivni centri.
Onda period srednje škole u gradu koji nije imao muzičku školu, pa stanovanje u studentskom domu u gradu koji je muzičku školu imao.

Sve je išlo u korist toga da nikada ništa ne naučim, pogotovo ako se ima u vidu da sam bila đače, a oko mene razuzdane studentske žurke, najčešće studenata muzičke akademije.
Veselje se širilo na sve strane, a ja sam između dvije žurke na času latinskog otkrila da jednom napisano znači dva puta pročitano.

I tako sam ja pišući učila, ne znajući tada da će se trenutna prednost pretvoriti u trajni hendikep I da ću jednog dana skoro pa hiljadu strana prepisivati.

Danas, nakon pet položenih ispita u mjesec dana imam strašnih problema.
Zglob desne ruke mi je otkazao.
Sramota me je otići ortopedu.
Znam da će me pitati je li mi to od neke povrede, a ja ću njemu morati da kaže da nije, da je od učenja. 😛
picture-025.jpg
Zato, barem u mom slučaju nema mjesta onoj da budala pamti a pametan piše.

Od danas, samo se potpisuje I to umakanjem kažiprsta u tintu.

prst.jpg

Objavio

Kristina

Vez i pletenje! Širok asortiman robe i usluga :)

12 misli o “Jesen stiže, diplomi se nadam 2”

  1. ?

    Šta je bilo? Kako ti otkazao, moliću lepo? I otkud ti ideja da pišeš, sada, u eri strašnih kompjutera? 🙂

    Hajde, idi molim te da središ to. Pitaće te starost i te fore.

    Inače, jako, jako, jako sam ponosna na tebe. Vidim nema te, mislim se, ili si otperjala na neki festival ili ti prija vino 😉

    A ti, ti, pametnice i vrednice.

  2. Boli me zglob, gore je priložena fotografija sa kuhinjskom krpom natopljenom rakijom, domaćom, ako ne upali alternativna medicina obratiću se ljekaru 😉
    A pišem olovkom jedino kad učim.Često odaberem ljubičastu i zelenu.
    Normalni ljudi valjda pročitaju knjige po kojima spremaju ispit po nekoliko puta i izađu na ispit.
    Oni drugi valjda uče dio po dio pa naglas ponavljaju 😛
    A ja čitam i u isto vrijeme piskaram ono što smatram bitnim i više nikad ne moram ponovo pročitati, ni knjigu ni to napisano. Sve što sam svojom ručicom zapisala zapamtim 😛 Ko ne bi 😛 ali valjda niko normalan ne pribjegava tom metodu.

    Hvala ti što si ponosna, ja i rekoh da je ovom uspjehu doprinijelo to što su se umjesto ruku (ovaj put zanemoćalih) lijepe misli složile.

  3. LOL 🙂
    ovaj lol je za ovu izjavu u tvom zadnjem komentaru, ne daj bože za zglob 😛
    moram priznati da sam, kad je tradicionalno učenje u pitanju, bila (i ostala)najveća ljenčina.
    Sile nebeske podarile su mi fotografsko pamćenje, testove sam najčešće pisala zatvorenih očiju prisjećajući se definicija na slikovni način.
    Usmeni je bio priča za sebe. Ubrzo se pročulo da oči držim zatvorene jerbo se mentalno, a u svrhu pobjede nad tremom, selim u ugodnije okružje, kao npr. pod drvo usred livade ili na klupicu pored zažuborenog potočića. Na kraju svakog ispitivanja morala sa izmišljati nova mjesta, kako bih zadovoljila znatiželju i visoka očekivanja profesora. Više me namučilo to izmišljanje nego sam ispit 😛

    A tebi kapa dolje, čuvaj zglob (rakija je odlično sredstvo za nategnute tetive, liječnik bi ti za to dao tablete protiv bolova- znači rakija je u ovom slučaju ipak zdraviji izbor) 😀
    i držim ti fige da položiš ostatak bez većeg stresa 🙂

  4. Studena, tako si me obradovala, na trenutak zaboravih bol 😛 Kad ja budem revnosnija na blogu praviću blog potjernice, ti ćeš biti prva na listi 😛
    Gdje si nestala???
    Uživaš u novom domu?
    Ovo tvoje preselenje u ugodna okruženje mi je sjajno, ja ću zamišljati gdje ću kada se dočepam diplome.

    Hvala na figama, trebaće mi 😉

  5. Pa ja sam znala zulj da napravim uceci. I to na prstu, nako srednjem…ko da krenulo preuranjeno okostavanje. A vid, ono samo bilo skoncetrisano znanje. Ko veli da sve mora u mozak!!!
    Ima nesto i u rukama. Doduse, i na zglobovima.
    Nego, se pitam nesto.
    Sta mislis, jel se neko setio da pravi kuhinjske krpe a da nisu karirane!!!
    Na primer, eto jednobojne bi bile skroz leeeeeeepe.

    Drzimo palceve, nish ne brigaj!

  6. @et, ja imam neke lanene na pruge, a sad više nisam sigurna da li su krpe ili ih samo ja tako doživljavam.Stvarno, osim tih, nisam vidjela neke koje nisu karirane.
    Mislim da sva normalna domaćinstva sad koriste papirne, ali u mom domu ta inovcija bi podrazumijevala mjesečnu donaciju javnog komunalnog preduzeća u vidu besplatne sanacije privatne deponije 😛

    @ bas se lako pamti , ma neka boli, samo da prođe već jednom. Ja sam već najavila pijanku, po sistemu ražanj spreman a zec u šumi.
    (tek kad ovo napišem shvatim da zvuči jednako morbidno kao i poređenje da neko spava kao zaklan) 😛

  7. I ja ucim tako :blink:
    I ja prepisujem, kao ludak.
    I mene je ruka razvaljivala kad sam ucila (wtfc?!)
    Skroz te razumijem, jedino sto u obloge od rakije vise ne vjerujem. 🙂
    Nice to be here, my dear friend :)Ti si genijalna!

  8. Smislila sam taktiku i kupila naliv pero koje je čak napravljeno u Sloveniji a ne u Kini 😛 Zvuči šašavo,ali me ruka manje boli 😉
    Ostao je još jedan ispit 🙂
    Tek me sad hvata panika.Sjetila sam se svih ljudi koji su doživotno vukli jedan ispit i diplomski. Mada znam i vječne magistre koji nikada nisu doktorirali.Od dva zla ipak mi je draže da budem vječni magistar 😛

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

*

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.