D(P)uša Sarajeva

crvena-jabuka_2007_dusa-sarajeva.JPG

Preživljavam preko dvadeset dana marta, relativno uspješno.
Nijedan mart nije bio dobar, od kada vodim evidenciju o lošim martovima, ama baš nijedan.
Meni je samo ostalo da nekako pripazim, pokušam uticati, da ne bude lošiji od prethodnih.
Danas je ponedjeljak.
Dan zbog kog i normalni polude.
Nama nenormalnim bude posebno teško.
U danu se izmijene četiri godišnja doba.
Od posla do kuće pratio me je snijeg.
Kupila sam u trafici ispred zgrade u kojoj radim kišobran za 5 KM.
Jer, ne nosim kišobran niti u redakciji imam rezervni, a pogotovo ne onda kad me iz kuće isprati proljeće.
I tako, baš sam bila loše volje ( i sada sam) i svratih u Merkator da kupim nešto, a u Merkatoru kupujem zato jer mi je blizu kuće iako su u njemu skuplje namirnice već što jesu u malim trgovinama pored moje zgrade.
Ali u malim trgovinama pored zgrade svi uzimaju sebi za pravo da se raspituju o mom privatnom životu, da prokomentarišu koliko me nije bilo, da dijagnosticiraju kako sam sigurno bila na putu, kako izgleda puno radim i kako…kako…
Zbog toga idem u Merkator.
Tamo me ništa ne pitaju.
Aha.
Do večeras.
Kupila sam uobičajene artikle i pivo.
Prodavačica, željna konverzacije, upušta se u raspravu o društvenim i inim prilikama i dok provlači moju karticu kroz aparat za provlačenje kartice primjećuje i dodaje :” Lako je vama, vi udarili po pivu”.
Pitam se postoji li negdje na svijetu mjesto na kom trgovac smije konstatovati koliko i čega kupac konzumira ???

Pitam se šta bi mi rekla da sam kupovala kondome ?!

Nađite mi neko mjesto sem Balkana da toga ima i ja odmah častim sljedeću turu piva kupljenog tamo gdje se trgovci brinu koliko se i čega popije.
A sve ovo o čemu pišem ne služi ničemu drugom do tome da vam kažem kako je ovo bio sigurno jedan od najlošijih dana za počinjanje priče o Duši Sarajeva koja se tako piše, a čita se kao Štetočine Sarajeva.

Imam dovoljno malo godina da bih mogla blaženo živjeti u neznanju ali i tu (ne)sreću da su me i još uvijek okružuju ljudi kojima memorija ne datira od 1996. godine. Za neupućene, to je prva postdejtonska godina.
Neki, koji ovdje žive, znaju samo za period rata i ovog nesretnog poraća.
Šta je bilo prije rata niti znaju niti ih interesuje niti ikome treba neko sa viškom znanja i ne daj bože pameti.

Na lešu upokojenog Sarajeva egzistiraju mnogi a profitiraju najpatetičniji računajući na sentimentalne koje uz Sarajevo, bili oni iz tog grada ili u njega samo svraćali, vežu uspomene na neke bolje dane.
Od muzičkih štetočina svakako najveće su one u liku i djelu Dine Gremlina i Harija Varešanovića.
Dok je prvi pomalo gadljiv na Beograd, ovaj drugi je onomad, danima punio Sava Centar a nedavno i Lisinski u Zagrebu a pjeva, o bože moj, o Sarajevu u kom su se krali novčanici i čitao Lorka i sve to zove, sarajevskom furkom pa zapomaže:

Tad sam bio lijep i mlad,
i sebi se mnogo svidjah
al’ tebi ne,
jer te s drugim vidjah

Pa dodaje:

U Estradu kad je usla,
k’o tramvaj pored mene prosla
gledala je u Bregu

Da mu je brat po stihu zorno svjedoči I ovaj , iz bogate riznice, nasumice izvađen , primjer muzičkog genocida.

De facto Fato
Izvodjač : Dino Merlin

Ne mozes me poznat’ po frizuri
ona mi je jos u proceduri
nisam ti ni neka jalija
ma vidis da sam k’o oklagija

A to je to, de facto Fato
to je to, od Boga mi dato
to je to, i srebro i zlato
ma kakvo more kakva inspiracija
ti si Fato sasvim realna frustracija

I moja, kao i njegova zbog Fate, sasvim realna je frustracija jer de facto, ovi, prvi pomenuti, su mnogo manje štetočine, njihovu štetu, patetiku, besmislenost tekstova koje izvode lako će prozrijeti i oni, mnogo dobronamjerniji od mene.
A ja, zlonamjerna kakvom će me mnogi, sarajevski dušebrižnici doživjeti, ovoga puta ću reći da su jedini istinski kvalitet na muzičku sarajevsku scenu donijeli mnogobrojni demo bendovi čiji je i uspon i pad zabilježen samo u prostorijama kojekakvih domova kulture u Sarajevu poput Živčano Labilnih, Ulične garde i Izopačenih mehaničara , a koji su bili istinski predstavnici sarajevske Punk scene u vrijeme njenog nastanka u svijetu, odnosno par godina iza jer je ovdje sve, neminovno kasnilo, a na kojima je Aleksandar Tomašević oštrio ku*ac u tadašnjem Ven-u proglašavajući ih fašistima.
Vrijedili su i oni , pomalo zaboravljeni, poput SCH, Kongresa, Bonton Baje…
Od onih, opštepoznatih, treba spomenuti Zabranjeno pušenje, Elvisa , Bombaj štampu , ponajviše zbog osnivanja rijetko autentičnog i svake hvale vrijednog pokreta Nju primitivs.
O Indeksima svakako i naravno, sve najbolje.

Opšte mišljenje, u krugovima istinske intelektualne elite u regiji, o onome što je tada ( osamdesetih) dolazilo iz Sarajeva, pod markicom sarajevske pop škole iliti pastirskog roka prije, bilo je zasnovano na tvrdnji da je riječ o najvećim muzičkim trovačima i dnu dna tadašnje masovne kulture.
Među takve spada i sada etablirani Saša Lošić koji je svoju karijeru počeo u grupi Ševin orkestar u Domu kulture u Švrakinom selu i to tako što mu je , upućeni tvrde, tata Dobrota Lošić, tadašnji urednik Televizije Sarajevo, sredio mjesto za probu.
Njegovi nikada prevaziđeni hitovi Suada, Suada… ,Šta će nama šoferima kuća ( sa Nadom Obrić) ostavili su neizbrisiv trag i zadojili stoku koja je nakon toga rado pucala jedna na druge.Čitav niz grupa, a sve u boji, Bijelo dugme, Plavi orkestar, Crvena jabuka, Crno vino , još je samo falila Zelena ka*ina pa da United colors of Beneton zaokruži asortiman, pronijeli su i slavom ovjenčali Sarajevo kao tadašnji mejnstrim centar jugoslovenske muzike.

To što su svojim djelovanjem stvorili sjajan temelj za nastanak turbo folka ovaj put neću.

Danas ću, iz čitavog spektra boja, izdvojila dvije, koje nažalost, preživljavaju i dalje.

Crvena jabuka , album Duša Sarajeva

I Plavi orkestar, albuma, novog, hvala nebesima, još uvijek nemaju, ali se o njima snima dokumentarac.

Zajedničko, ovim bendovima je to što ih je tada svesrdno podržavao ”mag” muzičkog novinarstva Ognjen Tvrtković.
I jedne i druge , tvrde upućeni, zbog njihovih očeva ( Sašinog i Zlaje Arslanagića).

Količina patetike i neukusa kojom su nas svih ovih godina obasipali tolika je, da je ovaj tekst, premali prostor da se udobno smjeste.
Elem, Crvena jabuka, ovih dana , vratila se sa Dušom Sarajeva.
Lešinari, koji žive u Zagrebu, cijene kako se nad posthumnim Sarajevom može još uvijek profitirati.
Ali davno je prošlo vrijeme kada je ovim gradom upravljao Emerik Blum.
Bog da mu dušu prosti, u grobu se sigurno prevrće zato što su na njegovom mjestu danas tajo Silajdžić i lady Borovac sa sve svojom ekipom boraca za ”multikulturalno ” Sarajevo od koga ni od Sarajeva ni od multikuilturalnosti nema ni S ni M.

Nego, kad sam kod ove duše, kome se ne gadi neka posluša i neka mi kaže da li se samo meni čini ili izvođač izvedbom sugeriše da je netom sišao ili se još uvijek nalazi na wc šolji ???

A kome je mrsko slušati izdvajam ”najbolje” :

Ove noći moj grad gubi sjaj
al’ nije tuga sve što vidiš
topla je noć tvoj zagrljaj
a svaka suza kaže zna gdje je duša Sarajeva

Nije tuga sve što vidiš, ne može se ni vidjeti dobri moj Žera, tuga je kad čuješ od poznanika koji prodaje knjige kako mu je redovni kupac gospođa u penziji koja se snadbjeva iz kanti za smeće, a crkavicu od penzije koristi za duhovnu nadgradnju.
Ne može se sarajevska tuga sagledati pogotovo ne u stih smjestiti, ne može posebno onda ako si nevješt stihoklepac, ne vide svu tugu ni oni koji su ovdje, a kako ćeš je ti, moj dobri Žera, s Cvijetnog trga vidjeti.
Saša Lošić, ne treba dušu griješiti, sigurno je jedna od najpristojnijih javnih ličnosti koju sam srela, ako ništa drugo, barem je dobro naučio lekcije kako se treba ponašati I za to mu evo, ovoga puta, čista petica.
Kad se, nakon izbjeglištva, ponovo notama prostro po sceni upokojene države pišući muziku za filmove, moj dragi prijatelj I kolega Ćesa rekao je kako je čovjek konačno da’no dušom I počeo komponovati narodnu muziku što je oduvijek želio jer je narodnjak u duši I srcu uvijek bio. Ja malo parafraziram Ćesu, malo I dodajem, davno je bilo, ne mogu se svega sjetiti, a Ćesina je svakako svaka zlatna I podsjeća na to da u ovom gradu još uvijek ima ljudi kojima nije oduzeta ni pamet a ni pamćenje.
Danas Loša, stidljivo,’’ isporovociran novinarskim pitanjem ‘’(a novinar mi je opet jedan drugi drag drug) stidljivo najavljuje veliki kam bek I dodaje:
’’ Vi znate da je moja generacija izrasla iz cinizma osamdesetih, iz punka, novog vala…
Jubileji, maturske večeri, zaokružavanje karijera I druge patetične stvari nisu bliske našem načinu razmišljanja.’’
Sve ovo govori rodonačelnik patetike.
Njegova generacija možda jeste izrasla iz cinizma I punka, ali kakve veze on sa tim ima, kakve veze sa negiranjem patetike ima čovjek koji je pjevao:
Drugovi, budimo iskreni
vec nam se blizi dvadeseta
a treba zivjeti i pjevati
idemo kao na maturskoj veceri
uno, due, tre, quarto
Ima Loša I momenata u kojima kaže :
‘’Mi smo, istini za volju, bili pop-punk bend’’ .
Kad sam imala pet godina žuta boja, iz neobjašnjivih razloga, meni je bila pankerska.
Kako, zašto, pojma nemam.
Sjećam se k’o da je juče bilo kako sam sa mamom, šetajući Miskinovom u nekom izlogu vidjela žute gumene čizme I ushićeno joj saopštila kako su to prave pankerske čizme.
Mama je pronašla metode pomoću kojih je petogodišnjem djetetu saopštila kako žute gumene čizme nemaju veze sa Punkom.
Mama, znam da ti je sutra rođendan I da imaš pametnijeg posla, ali neka ti ne bude teško, pojasni I nekim drugim da njihova muzika sa Punkom ima veze koliko I žute gumene čizme .
Ako u stihovima, pričama, scenarijima, dramskim tekstovima želite naći Sarajevo, onda se držite Sidrana.
Ono predratno, znate gdje je, pravac videoteka I čeka vas na polici a odaziva se na Doli Bel.
A ovo postratno u Moriji.
Najboljoj zbirci pjesama objavljenoj od Vardara pa do Triglava od 1992. pa na ovamo.

A najbolje bi bilo da ga nikako ne tražite, koji će vam đavo 😉

Objavio

Kristina

Vez i pletenje! Širok asortiman robe i usluga :)

Jedna misao o “D(P)uša Sarajeva”

  1. dino gremlin 🙂 hariju je valjda ono mata hari sto je sam izabrao dovoljno 🙂
    ja sam negde 2002. “otkrio” adi lukovca i ornamente. to mi je bilo bas zanimljivo, mada nisam bio odusevljen etno prizvukom. pre par meseci sam potrazio na googleu da vidim da li ima nesto novo i saznam da je covek poginuo u saobracajci. steta.
    imaju li gumene cizme neke druge boje veze sa punkom? 🙂
    sretan rodjendan mami 🙂

  2. tebe uvek vredi cekati da napises nesto.
    posle 50 sekundi pesme sam morala da iskljucim i jako se izvinjavam zbog toga 🙂 i zbog nemogucnosti komentarisanja velikog povratka Jabuke.
    smrtz!

  3. @bslp, kako je lijepo imati istomišljenike.
    Adi je bio sjajan. O tome nisam pisala jer sam se bavila ovim predratnim muzičarima.
    Ima još par bh. likova vrijednih pomena, ali o tome ”u sljedećem broju”.
    Ima i danas onih, nastalih nakon rata, koji egzistiraju na sličan način kao ove Duše Sarajeva.
    Ne znam za gumene čizme druge boje 😛 ali meni je ta boja (koju sam voljela) bila i ostala punk 😉
    Hvala u mamino ime.

  4. what the fuck?
    Hvala ti!
    A ne bi se ja ni bavila ovim da me nije izludio naziv albuma.
    I Lošin intervju.
    Kakva duša Sarajeva, kakvo Sarajevo, pa na ovome što je danas ostalo od njega sociolozi će narednih sto godina moći da se bave analizom koliko je i čega bilo potrebno da se za nekoliko godina jedan sasvim normalan grad pretvori u ovo što je danas.
    Gledam sinoć na Televiziji Sarajevo kako počinju emitovati serijal Metropola, posvećen gradu i radu gradonačelnice 😆
    Dovoljno je vidjeti gradonačelnicu i shvatiti da od ovoga ovdje, sa takvim ljudima, nikada neće biti metropole.
    A naročito fascinira postojanje emieije u kojoj se prati rad gradonačelnice !!!
    Pitam se je li u socijalizmu postojala emisija koja je pratila Titov rad 😉 Mislim da je i on, u odnosu na neke danas, bio skromniji.

  5. Ponekad citajuci tone i tone kojekakvih sto ti velis “usranih i pateticnih” blogova, pitam se moze li jos sta gore da se napise, moze li jos neko da se posere po poeziji, po muzici, po pisanju…a ostaje anoniman, e pa evo citam i verujem da moze. I to punim imenom i prezimenom. Sa sve medijskom revolucijom u vidu dok. filma.

    Jbt, nije ni cudo sto se zemlja pocepala ko sifonske gace!

  6. Meni punk i vojnicke cizme.
    I ne mogu drugacije to da vidim.
    Ti si bas imala divnu zutu predstavu o punku. Mene potkacile one druge slike. Crnog. I djonovi.

    Evo udarila sam backspace, jer sam napisala socnu psovku…kontrolisem se. Dusebrizno 🙂
    Zbog sebe. Ne zbog multikulturalnih, za koje nije ni da se sedi na wc solji, nego direkt septicka.

  7. Nisam uspela da odslusam ni prvih 30 sec pesme… smorio me covek…
    Nikada nesto preterano nisam volela domacu muzicku scenu, a za to su krivi umobolni tekstovi, bez obzira kojoj vrsti muzike pripadali, nasi stihoklepci se stvarno trude da pisu ludosti…
    Nedaj da te isprovocoraju, sad ti je lako… mislim kada si udarila pa pivu 😉 … Sada me je bas kasirka ubedjivala kako bacam pare na baby banane – svuda one vole da ti zavire u korpu… samo kada sam ovde mogu da ih odjebem jednim: Ja ne mluvim ceski 😀

  8. Alal ti vera!Što volem kad čovek (žena) kaže šta misli ali kaže istinu…svi bi da se okite nekim prđašnjim perjem i da se prave da se ništa nije dogodilo…a na kontu Sarajeva se i dan danas stvarno uzima kinta…nažalost, ne uzimaju je oni koji zaslužuju već neki prodani matorci..

  9. Dušice, Brižnice 😉 i mene iznerviraju ti pjesnici u pokušaju, ali ,baš kao što kažeš, kad mogu oni s ”imenom i prezimenom”, što ne bi narod, po tastaturi i anonimno, piskarao šta ga je volja.

    I hvala za pohvalu 😉

    I baš kao što kažeš, nije ni čudno da se zemlja pocijepala ko šifonske gaće 😆 Nije drugačije moglo.

  10. Marice, zadeverala si me sa ovim bejbi banama, prvo sam mislila da su male čokoladne a onda sam se sjetila da su to one prave, ali male 🙂

    Da nije bilo piva ne bi bilo ni teksta 😛 Ne ide mi nikako u zadnje vrijeme, de facto Fato 😆

  11. Punky , hvala na podršci 😉 ja sam se pripremila da na to da će me danas pljuvati nakon ovoga, kad na mom vezu se sve neki fini svijet nadovezao 🙂
    Zarađuje se na Sarajevu ali i na kojekakvim tribute to EKV, Azra i sl. I to najčešće oni koji su prije par godina ”otkrili”Azru i EKV.
    O tome ću posebno nekom drugom prilikom, kad ponovo kupim pivo 😀
    Koliko je samo častan i lud Štulić i njegovo se ime samo uz ustajanje smije spomenuti, a danas ga ko žvaku razvlače od Vardara pa do Triglava.

  12. Nažalost u pravu si…svi bi nešto da budu Štulić, prvo ga nešto kao spominju u visinama a posle pišu pesme i misle da su veliki, veći od Štulića…Pa kad će jedna c. jabuka da napiše ontologijsku pesmu kao što je Gracija?Odgovor: nikad! Problem je i u tome što je taj cinizam i taj punk odavno zamako iza nas i ako neko i kaže da je iz toga izrasao, to priča jedino kako bi se osetio višim od nekog i kako bi zaradio pare!Kakva duša Sarajeva?Sarajevo je po meni nju primitivs!Bio sam u Sarajevu 10-tak puta i extra mi je bilo…

  13. Punky,
    ”taj cinizam i taj punk odavno je zamako iza nas”
    potpuno se slažem.
    Sarajevo je bilo nju primitivs a ja se danas pitam kako je moguće da se u stvarnosti pretvorilo u parodiju Nadrealista.
    Danas , npr. naše informativne emisije izgledaju onako kako su se nekada Nele i Đuro zajebavali.
    Imamo piramidu u Visokom, a i to je bio jedan od skečeva u serijalu (visočki faraoni :lol:) i da ne nabrajam dalje.
    Za Istočno i Zapadno Sarajevo svi znaju 😉 …

  14. Svi sad kradu što je bilo dobro…ali 100% sam siguran da U SA i dalje ima raje što se zeza ludo bez predrasuda, bez loših pobuda…možda se to ne vidi, ali to će neko da koristi za određeno vreme ko što sad koriste nju primitivs! Naše je da uživamo dok možemo! 🙂

  15. NIsam ništa slušala, spadam u one kojima je mrsko 😉 . Ali sam zato čitala MOriju i posle patila od nesanice i velike praznine u staku mesec dana.

    Eh, sad. jedan je Sidran, puno je budala, jedno je Sarajevo. Nije fora setiti se da pišeš o Sarajevu. Fora je to uraditi na jedan jedini način – bez zadnje misli da profitiraš na njemu. Again.

  16. Lol satrka nasmijala si me do suza !!!
    A ja sam mislila da je to neopisivo bogatstvo Yu baštine.
    Svojevremeno su me prozvali budalom kad sam prije velikog povratka Bijelog dugmeta i koncerta na maksimiru izjavila da nema šanse da dam lovu za ulaznicu a onda cijelu noć slušam starce kako pjevaju “da sam pekar”. 🙂

  17. @ Punky , ima nas, zezamo se, samo ne znamo da li da plačemo od sreće ili tuge 😀

    @Moo , draga moja,
    ”fora je to uraditi na jedan jedini način – bez zadnje misli da profitiraš na njemu”.
    Tačno tako.
    U tome je suština.

    @Kamara, geneacijo, pa tako ga predstavljaju, kao najveće bogatstvo, a ajde stisni pa reci car je go 😉

  18. Poslije izvjesnog vremena nesto novo od Ejpril O’Nil sa 6-og sprata! 🙂
    Nista novo od C.jabuke novo nisam cula tako da ne mogu da komentarisem! Prije par dana sam Zeru slucajno upoznala ovde u LV…I kao trebao je koncert da bude CJ ovde u LV ali je iz nepoznatih razloga otkazan…Istini za volju mislila sam ici, cak sam i karte kupila ali eto nedade mi se…
    Ljubi te i voli tvoja Ljubica

  19. Sećam se Lošinog srceparajućeg kukanja, mada sam imala previše godina da bi to ostavilo bilo kakav utisak. Maestralno si ovo napisala, jeste da kasnim sa čitanjem, al’ opravdano. 🙂

  20. Sedim ja jednom tako kod zubara i on mi samo popravlja zub, ali mi je ubacio gomilu nekih zica i plocica u usta i cak mislim i neku spravu, valjda da zaokruze zub, da drzi usta otvorena, sta li. Pomaze mu neka mlada devojka, sa nasih prostora, ali toliko mlada da ih se verovatno ni ne seca. I zubar izadje na sekund, a nas dve ostanemo same u sobi. I njoj se odjednom pojavi neki gadljivi izraz na licu i rece mi: da ti znas kako sad izgledas nikad vise ne bi dosla kod zubara. Da sam mogla ista da joj kazem od te masinerije, rekla bih joj da treba da mi persira. eto.

  21. sit-a-bit

    Sve razumijem 😉
    Ako je za utjehu evo goreg primjera.

    Priča mi prijatelj kako je njegova supruga , par mjeseci nakon vjenčanja, otišla u trgovinu ”preko puta” da kupu higijenske uloške a prodavačica je pitala :” šta, još uvijek nema bebe?” 😆

  22. Kris moja….ovdje kad bi svaka prodavacica zagledala ko sta kupuje i pri tom komentarisala na kupljenu robu…zatvora bi zaglavila jer bi je ovi tuzili…Hajd’ sto bi zatvora, nego bi jos morala i grdne pare da da!
    Ovo za h. uloske i komentar prodavacice je genijalno!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

*