Podrška Andreju Nikolaidisu

andrej.jpg

Na osnovu odluke Višeg suda u Podgorici, novinar I književnik Andrej Nikolaidis, moraće zbog duševne boli reditelju Emiru Kusturici platiti 12 000 eura.
Žiro račun za prikupljanje sredstava otvoren je u Unicredit banci I njegov broj je
3386902539565748, a svrha doznake “POMOĆ ZA ANDREJA NIKOLAIDISA“.

Andrej Nikolaidis
Dželatov šegrt

Bilo je, kako se to danas kaže, vrijeme rata i sankcija. U okolnim državama gorjele su kuće, ovdje je na lomači patriotizma gorio zdrav razum. Da bi se opravdao rat u Bosni i Hrvatskoj nije bio dovoljan patriotizam. Bilo je potrebno mnogo više od toga. Valjalo je odustati od razuma. Napustiti razum, jer tek nakon toga bilo je moguće pretvarati se kako nam ne nedostaje moral.

Propagandna mašina tog vremena bila je, otud, zasnovana kako na nemoralu, tako i na gluposti. Novine i televizija nisu bili samo ogavni, nego i pravljeni za idiote. Valjalo je biti neosjetljiv za ljudsku patnju, slijep za vlastitu krivicu, napokon i dovoljno glupav da bi se povjerovalo u vlastitu ispravnost. Ružni, glupi i pokvareni – takve je proizvodila propaganda Miloševićeve države.

Medijski marš Kakve su budale tada defilovale kroz televizijske studije! Kakve su budalaštine štampale novine! Gotovo svako ko je imao nešto glupo a patriotsko da kaže, dobio je priliku da to i učini na državnoj televiziji, u Politici ili Pobjedi. Jedna od najvećih medijskih zvijezda tog vremena bio je Emir Kusturica.

Pokušajte se prisjetiti: njegova zvijezda vrhunac dostiže u vrijeme najvećih zločina nad njegovim sunarodnicima, a blijedi sa završetkom rata u rodnoj mu Bosni. Kada je rat završen, kada su sa TV ekrana protjerani samozvani vojni analitičari, vračare i političari koji su presnažno povjerovali kako su “Krajina i Bosna naše”, iz medija je nestao i Emir Kusturica. Budući da su mu od prvoga, Sidranovog Sjećaš li se Doli Bel, filmovi bili svaki lošiji od prethodnog, te budući da više nikome nije trebao Bošnjak koji tvrdi kako su Srbi u pravu što zatiru islam u Bosni, Kusturica je bio manje atraktivan za medije.

Novi srpski nacionalizam, njegova renesansa zapravo, nedavno ga ponovo poteže kao moćno sredstvo za podizanje nacionalnog ponosa. I Kusturica je u Srbiji ponovo ono što je i bio – nešto poput patriotske vijagre. On je snimio film Život je čudo, koji govori o dobroti i plemenitosti Srba za vrijeme rata u Bosni, i sa njim otišao u Kan, da braći u Beograd donese “Zlatnu palmu”. Željko Joksimović otišao je u Tursku, da na Pjesmi Evrovizije sa plagijatom arapske pjesme zastupa vaskoliko srpstvo. Divac i Stojaković igrali su još jedan NBA plej of – nacija je bila u iščekivanju prve srpske titule u profesionalnoj košarci. Svi su prošli kao na Kosovu – junački su izgubili. “Srbija ponovo osvaja Evropu”, bio je naslov u Blicu kada su Kusturica i Joksimović ispraćeni i za njima prolivena voda. Po završetku svega, ista novina je na naslovnoj strani najavila razgovor sa Ukrajinkom koja je pobijedila u Turskoj. Ona je Željka, koji je pošao osvajati Evropu u Turskoj, pozvala da je posjeti u – Ukrajini.

Kršteno ime Novi Kusturičin propagandni film bio je temeljno ispljuvan i otposlan kući. Bez nagrade, naravno. Rat u Bosni više ne zanima zadrigli evropski džet-set. Oni su sada zabrinuti zbog Iraka. I imaju novog ljubimca – Majkl Mora, koji tako slatko pljuje po Americi koju oni tako otmjeno preziru.

Kusturica je u me uvremenu dao intervju za Le Figaro, u kojem je izložio svoj pogled na svijet. Intervju je dirljiv, jer otkriva čovjeka koji brani stavove u koje više ne vjeruje ni Slobodan Milošević, ukoliko je ikada i vjerovao.

“Ja sam pravoslavni hrišćanin”, kaže Emir. Ne precizira koje mu je kršteno ime – Panta, Miloje, Dobrilo… Njegova porodica je, tvrdi, izvorno pravoslavna. Što će reći da su mu se preci, kada su klanjali, Allahu molili kao pravoslavci. “Moj otac je ro en kao musliman, ali je prije svega bio Srbin”, kaže Emir. Ali Emir neće da bude musliman. Jer mu je porodica, negdje u dubini prošlosti, bila pravoslavna. Ako bi zakopao dublje, otkrio bi da je, još ranije, bio paganin. Na dnu iskopine porijekla otkrio bi, tvrdio je Darvin, majmuna.

Budući da je mrtvoga oca proglasio Srbinom koji je klanjao, a sebe, Emira, “pravoslavnim hrišćaninom”, bilo mu je lako da odabere “svoje” u ratu u Bosni. Prepoznao ih je u Karadžiću i Mladiću. Nije bio tu da sa njima ispaljuje topovske salve po Crnom vrhu, Bjelavama i Baščaršiji, ali im je svojim umjetničkim i medijskim pregalaštvom kad god je mogao pružao alibi za svakog ubijenog muslimana koji nije želio da prizna da je porijeklom “pravoslavni hrišćanin”.

Sada je snimio film o ratu u Bosni. Zašto? “Da bih prekinuo predrasudu da se Srbi i muslimani mrze”, kaže Emir. Što je još želio? Njegovim riječima: “Da se ogradim od ideje da treba naznačiti naciju koja je u pravu, naciju koja to nije, napadača i napadnutog.” Film je, hoće nam reći Emir, revizionistički. Što će reći da relativizuje krivicu i zločine. Jer Emiru se ne dopada podjela na one koji su napali i ubijali i one koji su se branili i ginuli. “U ovo naše vrijeme, moral je relativna stvar”, poentira Emir. Kad se tako shvati moral, sve je moguće, pa i braniti ljude koji su bombardovali grad u kojem je ro en, moguće je i stati na stranu dželata u Srebrenici. Jer po Emiru, nema onih koji su u pravu. Nema pravednih – to je najstarija odbrana onih koji su debelo zgriješili.

Magarac i pjesnik Emir rat u Bosni tumači sa pjesničkom slobodom. Jer on je, tvrdi, “pjesnik, buntovnik…”. Potom buntovnik u fraku, sa kubanskom cigaretom u ustima kaže da to ima i cijenu: “Sve sam više razočaran čovječanstvom.” Pa ipak, veli da je dovoljno glup da ostane idealista. Za idealistu, prilično je imućan. Družeći se sa idealistima iz vrha crnogorske vlasti, stekao je i nešto idealnih nekretnina u Crnoj Gori.

Voli životinje, posebno magarce. Za njega, magarac je “an eo čuvar”. On zna da mnogo od onoga što je stekao duguje upravo magarcima. U an ele ne vjeruje – “zna da postoje”. Smatra da nam je potrebna utopija, zato je protiv svijeta velikih korporacija. Antiglobalistička i antiamerička priča je nešto što Emir u intervjuu za francuske novine ne želi da preskoči. Doduše, tako nije mislio nekada. Otišao je u Holivud, u maticu korporacijskog svijeta, tražeći uspjeh. Snimio je grozan film. Propao je. Onda je shvatio da je antiglobalista. Kao i svaki pravi antiglobalista i borac protiv velikih korporacija, puši skupocjene kubanske cigare koje proizvode djeca čija je mjesečna plata manja od cijene nekoliko kapljica losiona za brijanje kojim Emir ujutro umije lice.

Emir Kusturica se dosljedno drži Andre Žida, koji je tvrdio da je naša dužnost stati na stranu dželata, ne žrtve. Kada je tako, dželati vas drže za svoga, žrtve za dželata. Zavrijediti poštovanje dželata a prezir žrtve – eto definicije onoga što za života sebi ne bi smio dozvoliti niti jedan pravoslavni hrišćanin.

***

Ovo je bilo Andrejevo, ja sam svoje davno rekla.
Objaviti I na ovom mjestu Nikolaidisov tekst I broj žiro računa smatram svojom obavezom.
Cijenim ga kao jako talentovanog pisca, pristojnog I dragog čovjeka.

Jedini problem koji ja imam sa ‘’odbranom’’ je taj što osim scenarija ‘’kadija te tuži, kadija ti sudi’’ ovdje imamo I nove elemente koji pordrazumijevaju Emir te tuži, Emir te brani.

Elem, nema pogrešnijeg čovjeka za prvog u stubu odbrane do kantonalnog sarajevskog ministra kulture I sporta, glumca Emira Hadžihafizbegovića.

Prvi se sjetio, doduše tu je I novinar Šeki Radončić što inicijativu, svakako samu po sebi prihvatljivu, čini I podnošljivijom.

Barem je bez jednog Emira moglo.

Objavio

Kristina

Vez i pletenje! Širok asortiman robe i usluga :)

16 misli o “Podrška Andreju Nikolaidisu”

  1. Najbolje su mi te optužbe za duševnu bol. Mislim, kao, sad je on sedeo ceo dan i plakao zbog tog teksta. Ma jeste. Hoće čovek pare, nije mu dovoljno to što je pokupio od “prljave” Evrope.

  2. Tanja,

    dogovoreno 😀

    A kad smo kod knjiga vidim da je Markova na cetvrtom mjestu po citanosti u Srbiji u mjesecu martu.

    Baš mi milo što znam pametne izdavače.

  3. Neće pričam o nacionaliszmu, suviše mi to ozbiljno…no nek plaća ko šta hoće, što je piso i prozivao ljude ako nema para da plati…Znaš kako kažu, posle j nema k!On se prsio a mi da plaćamo, e munem malo…

  4. Punky, kad neko nešto piše nije mu baš osnovna misao koliko će to da košta 😉 I ne bi trebalo da košta.
    Neću ni ja o nacionalizmu, dozlogrdilo mi 🙂

  5. Ma znam ja da nije on razmišljao o dalekosežnim posledicama, ali kad bi ti napisala, tebe tužili, bi li se on okrenuio za tobom?Ma ajde…osim ako niste rod neki…Svi se sete raje kad im nešto treba a sutra će nas da pljune!

    Naravoučenije:

    Ne pljuj ako nemaš para da platiš pljuvanje, a pljuvanjem u Evropu nećeš! 😀

  6. Da, sećam se Nemanjinog jahanja na talasu nacionalizma. I koliko mi je to njegovo srbovanje izazivalo grč u stomaku. Na žalost, Nemanja ponovo jaše, a drugi plaćaju za to. Nadam se, ne zadugo.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

*