Kada bi oni koji ne čitaju znali koliko opravdanja za neke svoje postupke i utjehe za vlastite nesposobnosti u leiteraturi mogu pronaći, ne bi knjigu iz ruku ispuštali 😛
Pade mi na pamet Dučićevo pisanje o plesu i sjetih se kako je pisao da oni koji znaju plesati najčešće ne znaju ništa drugo, te da je Gete imao dvije lijeve noge, a rijedak od mislilaca kome poskočiti nije bila slabija strana, bio je Aristotel. Za njega Dučić opet smatra da nije samo riječ o talentu, već pretpostavlja da je stari mudrac vjerovatno u koraku i ritmu vidio možda savršenu mjeru…Ovo parafraziram, možda sam malo i izokrenula, nije mi knjiga pri ruci…nebitno, suština je u tome da mi je nakon pročitanog bilo mnooogooo lakše. Pogotovo pri spominjanju da od svih naroda na ovom prostoru najmanje smisla za igru imaju Hercegovci i Crnogorci.
Znači, kao Hercegovki po porijeklu, nije mi u krvi.
Ovo je bio ozbiljan uvod za neozbiljan post u kom će tema opet biti ono čega se pametan stidi i što bi možda i budala sakrila, tj. ja i odrastanje.
Mada danas nema onog arhaičnog-dame biraju, mene to ne spriječava da izaberem i zaplešem. Mislim da su ovi ”laganiji” plesovi i izmišljeni zbog ovakvih kao što sam ja 😉 Istina, nisam dugo plesala, sve je manje prilika i sve manje hrabrih spremnih za megdan.
Danas se ne bih mogla pohvaliti ambicijom koja me je krasila u djetinstvu.
Očigledno sam imala prenaglašenu potrebu za sticanjem novih vještina i znanja, a i neosnovana samouvjerenost mi nije bila slabija strana.
Već sa osam godina sam imala jasnu svijest o tome da želim biti harmonikaš. Otišla u školu, upisala se, primili me. Došla kući, rastužila ih jer su me valjda vidjeli kao pijanistu, kupili mi harmoniku i mislili su da će me to za koju godinu proći, baš kao što su mislili da će se babo Atif vratiti kad sve pare popije…
Kako mi je to s harmonikom dobro išlo, mislila sam da nema razloga da ne budem jednako uspješna i u drugim aktivnostima kojih se dohvatim.
Iste godine, ponovo samoinicijativno, krenula sam u plesnu školu.
Vjerovatno bi se već tada ispoljio sav moj netalenat da nisam bila najviša u grupi i kao takva bila partner našem plesnom učitelju.
Profesor bi korake najprije pokazao meni, pa plešući sa mnom drugoj djeci, pa bi to tek onda druga djeca naučila i ja sam u startu bila u prednosti i tu školu završila kao najbolji polaznik.
Do prve prilike lebdila sam na lovorikama plesne slave, vjerujući da svjetla pozornice samo mene čekaju.
Prvo razočarenje nastupilo je kada se raspisao konkurs za nove polaznike škole folklora. Nije me to pretjerano zanimalo, ali sam valjda želila obogatiti svoje plesno znanje i nisam prošla na prijemnom.
Onda se za dan škole trebao osmisliti neki program i ja sam pristupila onima koji su trebali izvesti neku plesnu tačku. Ni tamo me nisu primili. Sjećam se da sam plakala dok nisam pomodrila, a pošto sam se već bila ”razrasla” mislim da sam im čak i fizički prijetila.
Sklona čestim upalama grla, razbolivši se, spasila sam samu sebe dva strašna udarca koja me ne bi mimoišla da sam pred rat otišla na dvije audicije. Jedna je bila za moderni balet kod Gordane Magaš, druga za dječiji kabare. Možda bi me uzeli za primjer drugoj djeci, da pokažu kako ne treba plesati.
Jedini blistavi ternutak u plesnoj ”karijeri” bio je nastup u šestom osnovne uz Madonin Vouge, ali do tada sam se zasista uspjela profilirati kao vrlo uspješna u drugim školskim i rekreativnim aktivnostima , pa me jednostavno nisu smjeli odbiti, a i trudlila sam se , časna riječ, pa da mi to sad neko pusti, znala bih sve i jedan korak, čak sam i u osmišljavanju koraka učestvovala. Jedini problem je bio sa špagom, dok su to druge djevojšice radile bez problema, ja sam, kao i obično, pristupila improvizaciju koja je podrazumijevala desu nogu ispruženu, a lijevu poluispruženu, mislim da se to zove reperska špaga ili sam je ja tada tako nazvala za potrebe odbrane vlastitog (ne)umijeća.
Da se razumijemo, nisam se ja dala previše zbuniti.
Sjećam se kako sam jednom sa prijeteljicom Ivanom plesala u diskoteci, u vrijeme kada se u diskotekama nije slušala narodna muzika i kada su ljudi tamo išli da bi plesali.
Nakon naše tačke prilazi nam neki čovjek, ostavlja Ivani svoj broj telefona uz molbu da mu se javi jer savršeno pleše i jer je želi angažovati u svojoj plesnoj grupi.
Da je Ivana plesala pored nekoga ko je i malo imao talenta, vjerovatno njeno umijeće ne bi do te mjere došlo do izražaja 😛
Što sam starija, sve mi je teže poskočiti na noge lagane. Iskustvo nas valjda uči tome da istaknemo kvalitete a mane stavimo ako ikako možemo u drugi plan.
I lagala bih kad bih rekla da ne zavidim onima koji umiju lijepo plesati, pa čak i pored spoznaje da to nije znao ni Gete, jer kakve ja veze sa Geteom imam.
I znam da su mnoga čuda moguća i da treba u njih vjerovati, ali takođe znam da nikada neću obući ovu haljinu
I obuti ove cipele
I biti kraljica plesa.
A voljela bih.
Jako !
ja sam htela klavir svirati, a mama je rekla: a jel moze harmonika? mislim sine, jeftinije je! 🙂
nista od moje svirke…a igranje…pa to mi ne ide lose…bar ja tako mislim. etotako i ja smo bile kraljice podijuma jedno vreme u novom sadu. aha.
autfit je strava 🙂
pozdrav
Hahahaha :))))
Eh, Kristina razvalih se od smeha. Mogla bih te izazvati na mejdan; Ko ima dve levlje noge. kada je ples u pitanju, hocu reci netalenat za isti ja mislim da sam apsolutni sampion :))))
Kako misliš da bi plesala u ovim cipelama? Ja volim da plešem. I dobro mi išlo u plesnoj školi. Al’ posle nikad nisam imala sa kim to da primenim. 🙂
ako se kojim cudom zateknem na plesnom podijumu, iz nepozantih razloga dobijam neodoljivu zelju da gazim ljude oko sebe 😉 i pored toga, ima onih upornih koji me stalno zovu i guraju na podijum 😉
@ what the fuck , znam da su mnogi tako prosli s harmonikom, i mislim da na Balkanu svaka treća kuća ima po jednu netaknutu harmoniku, a ja sam je mimo svih pravila volila, nikad mi neće biti jasno zašto.
Hvala na komplimentima za moj virtuelni autfit.
Za tebe, Et i podijum ne sumnjam 😉
@marice, neee griješiš, nisi mene vidjela 😀
@spes, ne bih ja u njima mogla ni hodati ni stajati, ali bih se mogla kladiti da bi mi dobro stajale.Mislim da ću prvih 400$ investirati u njih, samo neće biti ove boje, ovdje su takve da se slažu s haljinom ( a valjda se slažu, ne znam stvarno sa bojama ) 😛
@lakopamtljivi, sigurno postoji neki razlog zbog čega te guraju na podijum, nije sve ni u plesu 😉
Lagano me obuzima sumnja…da nismo u rodu??? 🙂
Harmonika je bila i ostala moja velika ljubav. Ali Marijina riječ je bila jača, upisali me na klavir 🙁
Plesnu školu sam završila manje uspješno (čitaj: totalna katastrofa) da bih kasnije otkrila čari jazz dancea (danas znam da ni voditeljica tog kursa nije previše poznavala materiju 🙂 )
PS. ne znam što imaš protiv one haljine, možda da ju je malo popeglati…na 850°…. 😛
ne vredi, ne možemo prosto sve da imamo:) Ja igram odlično, ali svi pokušaji sviranja nekog instrumenta ili pevanja propali su mi posle par taktova! najviše vole kad pevam uz glasnu muziku, da se ne čujem:) a haljinice i cipelice ionako nemaju veze sa igrom, možeš dostojanstveno da posmatraš plesni podijum u njima i da šarmiraš:)
@ Studenčice, nema šanse da smo u rodu, po nezvaničnim statistikama, 80% moje familije ne koristi internet 😀 , a bilo bi mi drago da jesmo.
Poslije sam i ja počela uz harmoniku svirati klavir, a onda je na red došao klarinet, jer kao, gdje ću da se zaposlim,hahaha, za harmoniku i klavir moraš biti solista i to vrhunski, a kao s klarinetom mogu u svakom orkestru hahahah E, da sam tad znala da sa trogodišnjom srednjom školom možeš biti novinar, niko mene dalje od frizerske nigdje ne bi natjerao. Ovo sa muzičkom karijerom koja je jednog dana iznenada prestala zaslužuje post i bolja vremena.
A haljinče je super, samo priznajem da mu je nepohodan glanc 😀
@Emanuelle , ja ne znam ni pjevati, ali i to zaslužuje post 😀 Ponekad bih dala sve ovo što znam za trenutak dominacije u kafanskom pjevačkom nastupu. Ne mislim da nastupam kao pjevaljka, već znaš, kad se uz gitaricu ili tamburicu ”povede” pjesma. I onda se uvijek izdvoji neka dama, najčešće glumica i zasopraniše, a ja tiho, u sebi , pjevušim. Nezgodno je s tim glumicama, gotovo sve dobro pjevaju, a ja ko ružno pače 😛
A haljinicu i cipelice ne bih mogla obući i obuti pa sve i da sam prima balerina 😀 Imam višak tjelesne mase 😀
Ja samo zauvek pamtim jednu veliku istinu.
I tužan čovek može da peva.
Ali samo srećan može da igra!!!!
A još srećniji valjda može da želi da igra u ovakvom haljetku, i vakijem cipelicama. Pa ga ustiniš :)) A samo roza cipeliške na sve strane, dok mašna na grudima ova, odvlači pažnju i zbog zabrljanog “stepa” 🙂
Nego, jes da smo đuskale, što jes jes, nego je wtf jedno vreme i izuvala svoje tako štikličave, da bi mogla bolje da igra…što implicira, da bos se to radi najbolje 🙂 Čak iako je okolo porazbijanih ne znam koliko čega.
Nego vid, imaš još šansi. Ima par bitnih momenata na kojima bi se valjalo zaigrati, pa ima ti pružim tu priliku vala crkla!!!
Samo da ne bude tada neki festival!!!! 🙂
Etice , istina stoji i ja je pamtim, ali šta da radi onaj koji ne zna ni jedno od toga, pa ni kad je najsretniji 😀
A sa ovim momentima si me zbunila, je li se to sprema neko veliko sijelo za koje ja ne znam 😛 ili mislis na one momente u kojima se od mlade očekuje da povede kolo dok kumu gori kesa 😛 😛 😛
A ne ne…a ne ne…draga moja. Ako dodje do toga, i kad dodje…bicu valjda prva obavestena 🙂
A posto to nece skoro, koliko mi se cini, taman imas vremena da savladas sva kretanja na tim vrtoglavim potpeticama 🙂
A onaj koji ne zna ni jedno ni drugo…radi bre kristina, sve sto radi i ceo ostali svet. PRAVI se da zna 🙂
Hahahahah, pa za toliko stvari u životu se moram praviti, pa još za ples i pjesmu, uh! 🙂
Pa ti si, lipa moja, “one-man-band”! Ti kruva nikad nećeš biti gladna, stvarno su te opremili muzičkom naobrazbom, kapa dolje 🙂
Nema nista prokletije nego kad nemas talenat koji ti je iz nekog razloga bitan:)))
Nakon sto smo se vencali,onako skoro pa nasamo, u stranom gradu, muz mi kaze : e,dobro je, celog zivota sam imao smrtni strah od toga da cu morati da plesem na svom vencanju, pred ljudima:))
Ples je jedna divna, oslobadjajuca stvar. Prijatan za onog ko gleda, ali i onog ko plese. Dok tebi prija, sta te briga kako je onima koji gledaju. Nek’ okrenu glavu na drugu stranu, ili pokusaju da to urade bolje.
HA HA…draga moja…
mozda cak i ponajbolje znam kako izgleda kad Kris ustane i zaplese! Meni tvoji neuskladjeni koraci nikad nisu smetali jer meni nikad nije bio problem i da sama igram pa cak i u praznoj diskoteci!
A u djuskanju, pogotovo prije nekih 10-ak godina sam zaista uzivala. Ti to dobro znas mila moja…
Cak si htjela da me zaposlis kao igracicu na moru, sjecas se? 🙂
@Ljubice, a ponajbolje se sjećam kako ti je onaj čiko u Raspućinu predlagao da budeš miss Slovenske plaže, a ti poslije nisi htjela da prođeš pored Raspućina 😛
A mogle smo barem još 15 dana ljetovati 😀