Blog Kristine Ljevak/ O Sitnom vezu i Vezilji

Ja sam Kristina Ljevak.
Rođena sam 15.06.1980. godine .
Bila je nedelja i htjeli su da se zovem Neda.Bilo je i drugih prijedloga koje nisu usvojeni.
Bilo je dva sata iza ponoći i vjerovatno me je to u mnogo čemu unaprijed odredilo 😛
Rodila sam se , živim i radim u Sarajevu.
U pauzama, najčešće ratnim i postratnim periodima, hodala sam od Vardara pa do Triglava, mijenjajući škole , navike, prijatelje.
Danas mislim da me je to učinilo boljom osobom.
Svirala sam harmoniku i klavir , umjesto uspješne solističke karijere jednog dana sam u trećem srednje napustila učionicu i niko me više nije natjerao da priđem klaviru.
Danas, kad me pitaju za razloge, kažem kao i moj deda kada spominje jedinu Partiju ( Savez Komunista ) u kojoj je bio, kako je Partija ostavila njega a ne on nju 🙂
Tako je i muzika ostavila mene, a ja sam uz rad, kao u vrijeme radnog naroda i poštene inteligencije završila Filozofski fakultet.
Posljednjih osam godina radim kao novinar.
U novinarstvo sam ušla dovoljno rano da pomislim kako ću ostvariti svoje snove , a već sam dovoljno dugo tamo da na snove ponekad i zaboravim. Kad jednog dana snovima dam prednost, više neću biti novinar! Zato, tri puta ura za snove!
Od aprila 2006. godine bila sam prosječan internet konzument. Kao što telefon služi ”za dogovor” (barem su me tako učili) tako je i internet meni isključivo ”služio”. I sve je bilo tako dok zbog jednog foruma nisam postala internet ovisnik.I sve dok nisam shvatila da ovaj prostor nudi maksimum pražnjenja uz minimum odgovornosti.Danas postoji jedna osoba zbog koje nikada neću pomislila da je mreža loše mjesto.Zbog te iste imam i blog.

U početku nisam naslućivala značaj bloga niti ga doživljavala kao medij, a onda je jedan događaj sve promijenio

Svi ljudi dobre volje ovdje su dobro došli.
Nadam se da će se i oni, loše volje , odobrovoljiti!
Ugodan vez Vam želim.

Vaša Vezilja, Kristina Ljevak