Prema starom predanju, tvrdi putopisac i pustolov Ahmed Bosnić, ako želite da se s nekim rastanete zauvijek, neka to bude na mostu.
Staro predanje demantuje vijekovno vjerovajne da je most isključivo simbol spajanja.
Tome u prilog ide i rušenje Starog u Mostaru, valjda s ciljem ukidanja svake mogućnosti spajanja i stvaranja preduslova za razdvajanje.
U posljednjih dvadeset godina malo je onih kojima se most pruži gdje god stanu, a više onih kojima je bitno da li Drina ili Neretva teku s lijeve ili desne strane.
Nakon rušenja, pa obnove, pa zahtjeva, pa odobrenja za stavljanje na UNESCO-vu listu zaštićenih kulturno- istorijskih spomenika, veleljepni luk nad Neretvom ponovo je u središtu pažnje javnosti.
Kameno zdanje ponovo bole rane, pojavile su se pukotine, koje bi bile neizbježne i da ga je ponovo gradio Hajrudin, puno je toga prešlo preko njega, puno da bi pod jedan život i na jedan most stalo.
Nadležni javljaju kako nema razloga za zabrinutost, izdržaće Stari još sto tročlanopredsjedničkih mandata, ostavki premijera, nemogućnost reforme policije, pretnje bonskim ovlaštenjima , tendencije prekrajanja ustava i revidiranja dejtonskog sporazuma.
Jedino još nije poznato da li će most izdrzati posljednju najavljenu postmodernističku intervenciju, plemenitog karaktera,
a kakva bi drugačija bila ?!
Austrijski arhitekta i skulptor Michael Puhringer na most želi postaviti 14 tona tešku čeličnu skulpturu zbog čega bi most trebao biti probušen na četiri mjesta. Izrada, postavljanje i uklanjanje skulpture koja bi na mostu stajala godinu dana koštala bi 970.000 eura. Cijena prava sitnica, za razgoropađenu čeličnu nakazu čiji zagovornici najavljuju i podršku gradskih i federalnih vlasti, dok se gradske vlasti u medijima ograđuju govoreći kako čekaju saglasnost građana.
Na osnovu ovoga mogao bi se steći utisak kako u ovoj državi sve zavisi od njenog naroda, ali ako glas naroda barem ovaj umjetnički implatant spriječi, ostaje mjesta za nadu da u ovom narodu ima jos malo snage.
Lako je tuđim mostom gloginje mlatiti
Šteta što je glas naroda izostao prilikom jedne sasvom opravdane intervencije u prostoru i što nije postojalo više volje prilikom postavljanja spomenika- zahvalnice međunarodnoj zajednici ispred zgrade predsjedništva u Sarajevu.
Umjesto tamo, danas remek djelo lucidnog i beskrajno talentovanog Nebojše Šerić Šobe stoji iza zemaljskog muzeja. Više kao tabla za grafite nesavjesne mladeži, manje kao spomenik- opomena. A riječ je o konzervi Ikara u kojoj je nešto što smo mi mislili da je za jelo, a čiji sastav nikada nije utvrđen, a što je redovno stizalo konvojima humanitarne pomoći.
Najavljeni ”dolazak” zastrašujuće konstrukcije u Mostaru nije usamljen primjer izložbe na otvorenom raznoraznih umjetnika koji su svoju gvožđuriju donijeli u Bosnu i Hercegovinu.
I danas , malo je onih koji znaju zbog čega se i kako jedna smiješna instalacija našla u centru grada Sarajeva , pošto je njena estetska dimenzija upitna, na svrsishodnosti je dobila jedino onda kad je poslužila kao scenografija za scenu ludila u domaćem filmu ”Ritam života”. Ludilo, ludilu.
Trkači olovnih nogu
Kada je u Mostaru postavljen spomenik Brus Liju, preko noći je simbol univerzalne pravde, ostao bez nunčake. Jedino zbog toga bi možda trebalo postaviti čeličnu konstrukciju iznad mosta.
Bila bi inspirativna ali vjerovatno i po život pogubna domaćim vandalima.
Tako bi i pravda bila zadovoljenja.
I na kraju, a povodom mosta, treba citirati književnika, svjedoka bezumlja današnjice , Veselina Gatala , koji kratko, jasno i poučno kaže :
”Lako je tuđim mostom gloginje mlatiti”.
Zašto most u Mostaru oblačiti u novo ruho, toliko je inspirativnih građevina diljem svijeta, ili ovo možda treba shvatiti kao povod za uzvraćanje udarca.
Predlažemo intervenciju u prostoru na Ajfelovom tornju, Branderbuškoj kapiji i Big Benu. 🙂
I mi čelika za trku imamo 😀
svasta…stvarno svasta… ljudska glupost nema nikakvih granica.
e a kada sam bila u sarajevu, zemaljski muzej je bio jedno od najlepsih stvari koje sam videla 🙂
Požuri ako ga želiš ponovo vidjeti 😛 , strop samo što mu se nije sastavio sa podom 🙂 Zgrada muzeja propada, eksponati nisu na temperaturi koja je odgovarajuća…ali zato šta je miliončić za oblačenje mosta 😉
Pa oni stvarno nisu normalni.
Cim je nesto plemenitog karaktera, covek treba da se zabrine 😉
Gospodinu Gatalu svaka cast za poruku.
Gospode bože! Svašta! Pa kakva je to intervencija, sve podseća na šizofrenu ideju neke nelečene spodobe. A njoj se može. Međutim, treba proveriti mentalni status onih koji su u poziciji da o tome odlučuju.
Pa, konačno, u pravu si. A što da ne Ajfelova kula, imamo dovoljno umetnika i gvožđa?
Mostar ima spomenik Brus Lija, a Zitiste kod Beograda ima spomenik Rokija.
Danas slucajno naleteh na tu informaciju, posto sam je igrom srece izbrisala iz mozga.
@wtf Heheh, ima i Čačak Samantu Foks ako se ne varam 😛
U Mostaru, podijeljenom gradu, postavili su taj spomenik kao simbol univerzalne pravde i u nadi, da nešto neutralno neće izazvati loše rekcije jednih i drugih.
Izazvalo je…
Jednom sam radila prilog o tim spomenicima, mislim da je negdje postavljen i Tarzanu .
@ Moo, nadam se da će ovo ”ozdobriti”, narod je malo progledao pa će valjda spriječiti, a umjetnik je predložio da ako se već bunimo protiv gvožđa, može on i od aluminijuma 😀 Daj, šta daš 🙂
@ bslp, Gatalo je car, ali i njemu će uskoro snage ponestati.
Rijeto dobar savremeni bh. pisac.
Čujem da mu benzinsku pumpu prave pored kuće, ako ga to ne dokrajči ništa drugo neće.
Imat će razloga i Hajrudin, a i Andrić meškoljiti se u podzemnom svijetu.
Kako se čini, prenijele se bitke i nesuglasice na ledja Starog mosta, jer umjesto da fasadu omrznutog susjeda nakite smrdljivim jajima i magarećim govnima, oni se dali uništavati most, pod krinkom umjetnosti. To rastužuje.
Kod nas je uvijek po sistemu ” vila gradi, vila razgrađuje” 😛
Nadam se da će ipak ludilo biti zaustavljeno, ali me ljuti što je takva glupost nekome uopšte pala na pamet.
Jasno je da je davno poruka iz Bosne i Hercegovine poslana i da ona glasi- dođite i radite šta hoćete, ovdje se svakako ne zna ko pije a ko plaća.
Jezivo! Al baš.
Koja glupost. Da izbuše most radi gvozdene skulpture? A da unajme nekog statičara da im on kaže šta će se desiti posle? Evo ja ću da odradim jedno besplatno veštačenje, nije problem. Nešto me ova priča podseća na ovu našu izranjavljenu novosadsku tvrđavu.
@ Kuhinjice, sve naše rane jedna drugoj su nalik 😉