Da ne pomislite kako su dva posljednja teksta nakon duže pause umjesto mene pisali neki drugi ljudi, evo malo sto posto mene 😆
Razmišljala sam o tome zbog čega sam ja gledala seriju ‘’Seks I grad’’ I zbog čega ću gledati film.
Nikakvo realno objašnjenje nisam mogla pronaći pa sam se nadala da ću ako krenem od opšteg polako doći do pojedinačnog, tj. sebe.
Nisam došla, ali nema veze.
Dvanaesti juni u Bosni I Hercegovini podrazumijevaće početak groznice zvane Seks I grad prilikom koje će, tokom kino distribucije, najsretnija gledateljka biti nagrađena parom Manolo Blanko cipela koje je, u istoimenoj seriji, pokušavajući popuniti emotivne rupe, kompluzivno kupovala glavna junakinja Keri Bredšo.
Već se može naslutiti sindrom pepeljugine zle sestre , odnosno sretne dobitnice koja će, zarad besprijekorno izrađenih cipela , pod uslovom da svakako budu original, biti spremna odsjeći prste ili ne daj bože petu, ako baš zagusti, jer malo je priča sa sretnim krajem, i malo je vjerovatno da će cipelica pristajati dobitnici kao Pepeljugi njena izgubljena srebrna.
No cipele, odnosno šalu na stranu.
Poslije prvog vikenda prikazivanja, film “Seks i grad” prevazišao je sva očekivanja i glamurozno debitovao na prvom mestu boks ofis liste, ostvarivši ukupnu zaradu od 55.7 miliona dolara.
Film je, takođe, zauzeo i prvo mesto među najboljim otvaranjima filmskih adaptacija TV serija, pobjedivši film “Nemoguća misija” koji je u prvom vikendu zaradio oko 45 miliona dolara.
Serija „Seks i grad” premijerno je emitovana 1998. na stanici “HBO” i trajala je šest sezona do finala 2004. Zaradila je 50 nominacija za nagradu Emi, a osvojila sedam. Bila je nominovana i za 24 Zlatna globusa, osvojivši osam.
Od ovih rekorda jedino može više čuditi samo postojanje serije a potom njena planetarna popularnost.
Ali u kolijevci industrije zabave, idejni tvorci jasno usmjereni ka ciljnoj grupi vjerovatno su u startu znali da imaju džek pot. Isto kao I autori Teletabisa, ma koliko se pitali šta je tu djeci interesantno, neko je znao da će najmlađoj publici I njihovim čulima itekako prijati.
Samo je u Americi moguće da se od jedne izuzetno prosječne pa I manje od toga žene, napraviti seks simbol.
Keri Bredšo, odnosno Sara Džesika Parker ne samo da nije zgodna, već je I najmanje zgodna djevojka u seriji.Junakinja koja je imala rijetko kad dvije sparene boje postala je ikona stila.
Ni jedna prosječna žena iz susjedstva ne bi sebi dozvolila dužinu nepofarbanog izrastka na kosi koji je , godinama brizljivo njegovala ova ”zavodnica”.
I samo u jednom takvom TV proizvodu jedna takva žena mogla je zainteresovati muškarca kakav je Zvjerka.Ali, u carstvu zabave nema mjesta takvim analizama.Brend je stvoren. U startu je bilo jasno da je samo nebo granica četvercu sa Menhetna, ženama koje su neobuzdane, nezavisne, uspješne, uz savršeno balansiranje društvenih obaveza, posla, braka, majčinstva, karijere…
Savršene žene sa ponekim sitnim, tipično ženskim manama I problemima.
Moguće, ali na filmskom platnu jedino.
One, takve kakve jesu, savršena su utjeha za milione onih koje ih gledaju, s kutlačom u jednoj I bebinom flašicom u drugoj ruci.
Postoje dvije utjehe od kojih je prva da i za domaćice u gledateljstvu nikada nije kasno, a druga, ako ne mogu biti one uspješne pravnice a u isto vrijeme podizati dijete kao samohrane majke, izlaziti s prijateljicama I biti u potrazi za novim dečkima, onda barem postoji Miranda koja sve to jeste.
Ako ne mogu biti dovoljno hrabre za vezu bez obaveze, tu je Samanta koja muškarce mijenja češće već Keri cipele…
Ako ne znaju pisati I nikada neće biti uspješne kolumnistice I ako nikad od njihovih napisanih kolumni neće biti objavlejna knjiga, odna je tu Keri.A gdje je Keri tu je I nagrada u vidu savršenog muškarca.Ako Keri, sa svim unaprijed opisanim karakteristikama može, mogu I one, jer barem nemaju neugledne bradavice, a i noge mi nisu tako krive.
U takvim okolnostima sasvim je za očekivati da će I do narednog vikenda na boks ofisima biti inkasirano još barem pedesetak miliona dolara.
Ako ništa drugo , film se ne bavi apokaliptičnim temama, nije obojen američkom ksenofobijom podgrijanom jedanaestog septembrom, nije loše upakovan sajns fikšn, mada su neke situacije realne jednako koliko i u Odiseji u svemiru.
Kritike, nakon svjetske premijere u Londonu, a potom I Američke, nisu ni malo pohvalne.
Nakon ambicioznog početka u kom se otvaraju neka životna pitanja poput onih koliko je prijatelju teško oprostiti izdaju ili bračnom drugu nevjeru, film se pretvara u bezrazložno dugo dvoiposatnu trakavicu, jedan je od najčešćih komentara kritičara.
Publika, odnosno fanovi, nisu razočarani. Tvrde da bi o filmu smjeli pisati isključivo fanovi serije.
Rijetke su žene koje kupuju dva para cipela mjesečno od po 500 dolara, koje pije najskuplje koktele, hrane se u restoranima I ne razmišlja kako će do prvog, a uz sve to zarađuju pišući.
Svijet u kom sve to postoji na velika platna stiže nam 12. juna.
Što je veći nesklad u našoj kući u odnosu na prilike junakinja iz serije toliko će biti veća posjeta domaćim kinima i veće obožavanje priče o najboljim, svemogućim prijateljicama sa Menhetna.
P.S.
Ako dobijem cipele vi ćete prvi saznati 😉
🙂
Ja sam u pocetku, kad se serija pojavila, odbijala i ideju da pogledam koju epizodu, delovalo mi je suvise vulgarno. Ne znam zasto, reklama me valjda nije privukla.
Ali kasnije sam postala najgori zavisnik. I dugo sam sedela i razmisljala zasto. Na kraju dosla do prostog zakljucka. Sve zene su na pocetku samostalne, sretne, vesele i same, pateci za necim a ni same ne znaju za cim i ismevajuci sve stvari tipa deca, kuca, obican zivot i sl.
Na kraju sve nalaze srecu upravo u tim nekim muskarcima, ali to onako prirodno i suptilno prihvataju, bez mnogo mudrovanja. Otkrivaju da njihovi zivoti upravo dobijaju pravu dimenziju onog momenta kada svoje zivote pocinju da dele sa onim pravim. A to je nekako upravo blisko stvarnom zivotu i poklapa se sa onim sto se desava u mozgu vecine zena.
Ili sam mozda ja samo videla deo sebe suvise jasno u svakom liku iz serije. I tu raskalasnost i nezelju za vezivanjem, i ludacku zelju za decom u jednom momentu i karijeru i uspeh, a na kraju shvatila da me njegov zagrljaj ispunjava vise od svih tih stvari zajedno.
Uh, al’ odoh u patetiku :)))) Napisah post u komentaru… strasno… al’ kad si me dirnula s postom 🙂
Mene prati jedna loša osobina, a to je tipičan nedostatak pažnje, koji temeljno gajim od detinjstva. I zbog te svoje slabosti, nisam uspela u životu, ali u celom dosadašnjem da pratim ikad bilo koju seriju. Ever.
Još tome dodaš neposedovanje Tv aparata. I mogu opušteno da kažem, da pojma nemam o čem ljudi pričaju 🙂
Šalu na stranu, par epizoda sam sažvakala. I da. Sve smo mi samante 🙂
Nego mazni te cipele 🙂
Marice,
drago mi je da si dirnuta postom 😉
U nekim stvarima jesu pretjerivali (koje sam i nabrojala) ali su u nekima bili realni, poput odlaska Keri za umjetnikom u Pariz. Bila je spremna promijeniti cijeli svoj život da bi tamo shvatila da on i nije baš na to spreman.
To baš liči na život i žensku budalastost.Kad se tamo pojavi Zvjerka da je utješi e to je već sapunica 😛
etotako,
i ja sam TV prijemnik tek nabavila u nekom trećem repriziranju svih sezona serije. I stiglo me, a vjerovatno se poklopilo sa nekom lošom fazom i ja se zalijepila.
A baš bi bio fol da dobijem cipele i da ne moram rezati petu 😉
Odgovor je isti kao na pitanje “zašto toliko ljudi prati španske serije” ili “zašto toliko žena čita ženske časopise”, samo malo više prikriven, sa naizgled drugačijom porukom, upakovan u oblandu rušenja tabua i ženske emancipacije… Ponekad naletim na reprizu. Može da se gleda. Svarljivo je, isto ponekad.
Odgledala jednu epizodu. Blatljenje žene, to je sve što sam mogla da vidim. Posle te jedne epizode sam jedino mogla da kažem KO KO DA!
spes,
ja mislim da sam je gledala zbog toga što iako upakovana u celofan ima i neke djeliće iz života.
Ovih dana, s razlogom, sjetih se epizode u kojoj je Keri otišla kod prijateljice na neku proslavu i gdje se izuvalo zbog djece pa joj je neko ukrao skupocjene cipele.
Tražila je od prijateljice da joj ih kupi( tad sam pomislila -ma daj, kako od prijateljice tražiti pare) prijateljica nije htjela pa se Keri sjetila koloko je para potrošila kupujući prijateljici poklon za vjenčanje, za rođenje djece i sl. i kako ona nikada to neće dobiti od nje ako se ne uda. Napisala joj je da se udaje-za samu sebe i da očekuje cipele. I dobila ih je.
Ja sam ovih dana baš u tom fazonu.
Nešto mislim mailom proslijediti fakture za naplatu mojih emotivnih investiranja u ljude koji to nisu zaslužili ni najmanje.
Novac neću dobiti, nisam ja Keri ipak 😆 ali ću se tih ljudi nadam se trajno riješiti 😛
Milice,
izgleda da si naletila na neku baš ono groznu 😉
ne gledam, ali navijam za tebe i te cipele 🙂
bslp, hehe, hvala, večeras nastupam pa ćemo vidjeti 😛
Kris, ako ih i ne dobijes, ja ti ih saljem odavde!
Upravo sam ti nesto kupila za tvoj predstojeci rodjendan…
kiss
“Što je veći nesklad u našoj kući u odnosu na prilike junakinja iz serije toliko će biti veća posjeta domaćim kinima…”
Prstom u oko! 😀
Gledala sam u početku, bila oduševljena liberalnom Samanthom, tupastom Carrie, naivnom Charlotom i rezolutnom Mirandom i uopće 😛
Nakon nekog vremena oduševljenje je prelazilo u ograničeno zanimanje, danas je i to splasnulo na nulu…
Mislim da sve ima svoje vrijeme, pa tako i te serije…osim kad je u pitanju boldovana rečenica koju sam izdvojila na početku ovog smotanog komentara (kojeg pišem već pola sata izmedju tri telefonska razgovora…nema te Carrie koja će prikazati kaos pravg života 😛 )
Tebi pusa i nek ti se ispuni želja (iako je Blahnik precijenjen 😉 )
Ljubice,
hvala unaprijed za poklon, a za cipelice ću lako, sad mi padoše na pamet one moje roza koje sam zajedno s tobom kupila u Azelu za deset maraka, one kao dječije što sam ih odmah prozvala skitarama.A tek tvoje roza, sa Sirana 😉 pa više su ta dva para obuće svijeta vidjela već neko ko ima pun ormar cipela 😆
Isto uvijek kažem za naše crne Diadora torbe, kad smo po raznim odredištima nastupale kao reprezentacija 😛
Studenčice,
baš si me obradovala dolaskom 🙂
A post je trebao imati i nastavak, gledala sam i film prije par dana. Strašno 😀
Puno kino, ljudi aplaudiraju, ja razmišljam-strašno, gdje živim, a onda vidim na nečijem blogu da su i u Beogradu bile iste reakcije, znači strašno, gdje svi živimo 🙂
A cipelice su stvarno precijenjene i tješim se da to svakako nije moj stil 😉
haahahhaaa,
luda li si…ali i u pravu!!!!
da, upravo tako, nema destinacije gdje ‘reprezentacija’ nije nastupala!
buy the way…cipele sa Sirana su jos u zivotu i jos uvijek su mi najmilije!
Kris,
Dolazim na SFF. Mozemo popiti kaficu?
Pozdrav,
Jelena