Nije kome je namijenjeno već kome je suđeno!

Nekada sam ovakav dnevnik planirala voditi sa jednog od najprestiznijih svjetskih filmskih festivala, ali nisam imala ni volje ni uslova za to.

Danas je svečano otoren prvi Filmski festival Srbije, s jasnim cijem stvaranja nacionalnog festivala i promocije domaćeg filma.
Ne čudi me što reditelji kazu da je za snimanje filma najvazniji ketering, tako je i meni, na ovom festivalu ,najvaznije gostoprimstvo moje prijateljice Tanje pa mogu odmah, nakon prvog dana, festival proglasiti odličnim.
Kada bih bila iskrena rekla bih da je za tako nešto najprije prerano,a za tim svakako ne bih izostavila spominjanje Emira Kusturice, njegovog filma ”Zavet” i cijelog jednog programa posvećenog njemu, sto mi se, pa hajmo reci, ne dopada.
Danas sam, nakon što sam u Kanu prespavala svjetsku premijeru ,po drugi put pogledala pomenuti film, zeleci samu sebe uvjeriti u to da Kusturica ne moze napraviti los film, a da se ne lazemo moze , kako da ne .
Sve drugo, ako zazmirim na jedno oko i ne vidim Kustu , je ok, pa cak i crveni tepih za koji su organizatori naglasili da ce biti po uzoru na holivudski i evropski cilim 🙂 hocu reci tepih.
Srbija na svu srecu ima dovoljno glumackih i rediteljskih velicina da ih od stvarne slicnosti sa holivudskim glamurom dijeli jedino jezik malog naroda…
I los geografski polozaj 🙂
Za sutra je najavljena press konferencija filma ”Zavet”.Iskreno se nadam da to nece bitno uticati na sliku koju sam danas stvorila.