Autor: Kristina

Kada se zavrsi Sarajevo Film Festival, okacicu kopacke o klin i otici na zasluzeni odmor.
Kada mi neko nakon toga pusti film, sjescu i plakati.
Prvo tiho, pa sve glasnije. Sjedicu i plakati dok ne pomodrim.

Do tada cu vec nekako i izdrzati.
Kao sto sam i u Herceg Novom. Na buri sjedeci na Kanli kuli i gledajuci po drugi put svaki film. Ne zelim reci da je selekcija bila losa, naprotiv, ali kada godinu provedete po festivalima onda je prosto nemoguce da vas dokaci neki film koji niste gledali.
A kad sam kod toga dokaci, dokacio me je po drugi put Misa Radivojevic I film “Odbacen“. Jeste da film nema veze sa mojom generacijom, ali nemam ni ja sa svojom pa smo se bas nekako lijepo nasli. I trebao mi je takav film, kao sto nam I treba autor poput Radivojevica. Covjek koji se nije uhvatio u kolo sa tranzicijskim pravilima I koji bas lijepo tjera po svom.
Kao I ja. S tom razlikom sto ja nisam reditelj, niti cu ikada biti, jer ko ce onda tako predano gledati filmove I pisati o njima

Cudno su me pojedini gledali u Herceg Novom kada sam im saopstila kako iz Crne Gore putujem u Prizren.
I sad sam tu, sto bi rekla braca Amerikanci.

Za sve one koji jos uvijek s teskom mukom na mapi pronalaze Prizren, a Kosovo im je mrska ili najskuplja rijec, evo I informacije da je ovdje, po sesti put, organizovan festival dokumentarnog filma, Dokufest.
Ja sam ga prosle godine otkrila slucajno, kako se I otkriva ono sto vrijedi.
Sjecam se da sam za prosloghodisnji rekla da je festival malog budzeta I velikih ljudi.
Ljudi su i dalje veliki, a budzet im se snizio da nizi ne moze biti. I dalje rade na agregat.
I nadaju se svjetlu 😉

Nekada sam ovakav dnevnik planirala voditi sa jednog od najprestiznijih svjetskih filmskih festivala, ali nisam imala ni volje ni uslova za to.

Danas je svečano otoren prvi Filmski festival Srbije, s jasnim cijem stvaranja nacionalnog festivala i promocije domaćeg filma.
Ne čudi me što reditelji kazu da je za snimanje filma najvazniji ketering, tako je i meni, na ovom festivalu ,najvaznije gostoprimstvo moje prijateljice Tanje pa mogu odmah, nakon prvog dana, festival proglasiti odličnim.
Kada bih bila iskrena rekla bih da je za tako nešto najprije prerano,a za tim svakako ne bih izostavila spominjanje Emira Kusturice, njegovog filma ”Zavet” i cijelog jednog programa posvećenog njemu, sto mi se, pa hajmo reci, ne dopada.
Danas sam, nakon što sam u Kanu prespavala svjetsku premijeru ,po drugi put pogledala pomenuti film, zeleci samu sebe uvjeriti u to da Kusturica ne moze napraviti los film, a da se ne lazemo moze , kako da ne .
Sve drugo, ako zazmirim na jedno oko i ne vidim Kustu , je ok, pa cak i crveni tepih za koji su organizatori naglasili da ce biti po uzoru na holivudski i evropski cilim 🙂 hocu reci tepih.
Srbija na svu srecu ima dovoljno glumackih i rediteljskih velicina da ih od stvarne slicnosti sa holivudskim glamurom dijeli jedino jezik malog naroda…
I los geografski polozaj 🙂
Za sutra je najavljena press konferencija filma ”Zavet”.Iskreno se nadam da to nece bitno uticati na sliku koju sam danas stvorila.

S ”one”strane crvenog tepiha

Bio je januar i 2002. godina i 40 stepeni temperatura u kabini šlepera kog sam ustopala u Foči , a koji je putovao ka Podgorici i čiji vozač nije znao podesiti klima uređaj.
Stajali smo četiri sata na granici jer je prevoznik bio sumnjiv carinicima,mnogo više već auto mafija koja je tih godina krstarira bosanskim i crnogorskim drumovima. Nastavi čitati KANSKA GOLGOTA

Ovo će biti moj četvrti post što ujedno podrazumijeva i izlazak iz ilegale.
Ovaj prethodni će biti u kategoriji promašene teme, naravno kad budem znala napraviti sekcije.
Eto, vrijeme je da otvorim vrata.
Mada još nisam sigurna koliko je to pametno i koliko sam zadovoljna onim sto stoji ovdje.
Moj privatni kritičar je rekao da ovo nisam ja, na putu do pronalaska sebe želim da vas put dovede do mene.